Premijera
27.06. 20h
Zagrebački plesni centar, Perforacije
O performansu:
Vježbanje suosjećanja je performans poticanja suosjećanja kroz direktnu radnju. Ono reflektira suvremena politička pitanja migracija, izbjeglištva, ratova, Drugosti i krhkog naslijeđa koje ostavljamo budućim generacijama. Projekt je spoj performansa direktne tjelesne akcije i vizualne umjetničke instalacije sa zračnim akrobacijama.
Izvedba se gradi oko zastora flaksa koja čini prozirnu, napetu pregradu koja dijeli prostor, dodatno ga omeđujući zvukom i svjetlom. Aktivnim sudjelovanjem publika se uključuje u proces svega onoga što se događa onkraj granica našeg pogleda, a čije posljedice osjećamo na koži.
Na obljetnicu 10 godina od migracijske krize 2015. koriste se fragmenti intervjua stanovnika područja kojima prolaze izbjeglice projekta Fencing borders donose stvarna svjedočanstva prolaznosti, gubitka i izdržljivosti. Prostorom odzvanja nepostojanje sigurnosti, iščezavanje prošlosti i budućnosti. Ovi elementi evociraju strah i neizvjesnost kao posljedicu nasilja koje je prisutno, ali nevidljivo.
Ovim radom se ne pokušava nadvladati stvarnost, već ostvariti dijalog – oblikujući odnose kroz otvorene forme koje ne nameću hijerarhiju. Gledatelj iz uloge pasivnog promatrača prerasta u sustvaratelja, gradeći s izvođačicama mikrozajednicu. U središtu je kolektivno iskustvo – potencijal zajedništva koji se rađa u prostoru izvedbe. Forma poništava dominaciju, osnažujući zajednički ritam – trenutačnu blizinu u vremenu razdvajanja.
Kako izgleda susret s Drugim u vremenu sveopćeg razdvajanja?
Vježbanje suosjećanja je novi projekt Nikoline Komljenović, nastavak njezine autorske prakse u kojoj tradicionalne cirkuske alate – svilu, užad i trapez – zamjenjuje tankim ribarskim najlonom (krenom, pandivjernom) s kojim stvara prostor delikatne, a snažne izvedbene metafore. Predstava je drugi dio projekta Tanka linja.
U ovom radu susret nije spektakularan čin, nego tiho prepoznavanje – bljesak bliskosti, spoznaja da nismo sami u svojim borbama. Tanka linija tijela u zraku postaje sama po sebi čin suosjećanja – čin koji ne traži tumačenje, već ga osjećamo neposredno, kroz vlastito tijelo.
U Vježbanju suosjećanja metafora se ne izgovara – ona se osjeća na koži
Ideja, koreografija i izvedba: Nikolina Komljenović
Ko-koreografija i izvedba: Ivana Pedljo, Jadranka Žinić Mijatović
Dramaturgija: Tena Bošnjaković
Dizajn svijetla: Sanja Gergorić i Sara Salamon
Dizajn zvuka: Jasmin Dasović
Crtež plakata: Sven Klobučar
Dizajn plakata: Tomislav Turković
Izum zračnog rekvizita: Nikolina Komljenović
Kostimografija: tim predstave
Produkcentica:Tena Bošnjaković i Nikolina Komljenović
Produkcija: ekscena
Koprodukcija S.vila i udruga Domino kroz europski projekt Otočke veze
Sufinancirano sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Ministarstvo kulture i medija RH, Zakalda Kultura nova
Rezidencijalna podrška Centar za kulturu Sesvete
♦
♦
♦
